Another day, another dollar…

_MG_3942

Čujem ja prije par tjedana priču u kafiću; otvara se nekakav novi burger bar u Osijeku. ‘Ajde, pa dobro. A bit će i dobra kava i najbolji izbor piva u gradu a i šire. Hmm… možda stvarno dobro… Ali kopkalo me je ipak nedavno iskustvo sa nekim jako hvaljenim burgerima u Zagrebu. Dakle, to je bilo meso s potencijalom upropašteno svođenjem na razinu podgrijanog(nasuho, naravno) kartona. Ali od te sve priče koja kola po našem malom gradu sada već danima mora čovjek probati. I eto, došao i ja da vidim što je i kako je.

Prvo sam želio vidjeti kako je sa kavom. I mogu reći da napokon imam na raspolaganju dva mjesta u gradu na koja se ne bojim otići na kavu. Priznajem, sada sam već mislio; ako ovako nastavi, biti će bolje od dobrog.

Dok sam ispijao kavu, odlučio sam se odvojiti od mobitela i malo se ogledati gdje sam. Ambijent je dosta ugodna kombinacija dinera i sportskog bara američkog stila, ali sa dozom nekakvog industrijskog „poshnessa“ koja je na mene djelovala osvježavajuće jer daje određenu dozu originalnosti izgledu prostora. Sve u svemu, dovoljno je ugodno da se čovjek može opušteno fokusirati na hranu i piće.

American Dollar Burger

Pa da, hrana. To je nekako udarna stvar. Vjerojatno zato što je hrana i moja „prva ljubav“. Mislim, uz kavu i pivo. Kada negdje naručujem prvi put, uvijek se sjetim priče o prijatelju koji u pizzeriji u Novom Sadu umjesto „mađarice“ naruči vegetarijansku pizzu i pita se zašto baš i nije bila neka. Hoću reći, kada negdje jedem prvi put, uvijek jedem ono s čime se kuća najviše ponosi. E sada, ima tu nekoliko udarnih jela u meniju, ali ja sam se odlučio za skromni burger. Iako nije skup, mislim da upravo on chefu omogućuje da pokaže što zna i kako razmišlja. A pošto sam htio malo raznovrsnosti, odlučio sam se za dva mala – American dollar burger i Old way burger. Old way jer se po najjednostavnijim jelima prepoznaje dobra kuhinja, a american dollar jer je specijalitet kuće. I jedan i drugi su servirani uz posudicu sa prženim krumpirićima, na robusnoj dasci, na podlošku koji simulira stare novine(old school ;-) ) i sa malo prženog luka. Luk nije ono gotovo kupovno čudo, stiže na optimalnoj temperaturi, ljubičast je i sjajno popuni i izgled i ukus jela. Krumpirići na prvi pogled izgledaju konfekcijski, ali kada ih probate, osjetite da ih je netko promišljeno začinio i da ste dobili više od običnog „pomfrija“. Barbecue umak je sličan krumpirićima – izgleda skromno, ali jako dobro funkcionira. I dolazimo do onog običnog burgera. Iako možda malo jače pečen, što jest zapravo prema volji većine mojih sugrađana, burger je još uvijek sočan, dovoljno je debeo, nije niti nemastan niti premastan, miriše točno onako kako treba. Pecivo je od gore hrskavo, a iznutra meko i nježno. Dodaci u burgeru su dobro promišljeni i još bolje dozirani i tu se krije ono što je prema mojem sudu piece de resistance – ispod burgera se krije suptilna naznaka okusa koji iako mi je dobro poznat, trebalo mi je par minuta da ga smjestim. Isti je prisutan i u BBQ dip umaku, a radi se o krijanderu! Dakle, kapa dolje! Mali ponizni burger se digao u nebesa… Nakon toga je specijalitet kuće djelovao preraskošno i malo sam se pobojao da neće moći toliko oduševiti. Dakle, po rubu se vide slojevi. Meso koje krije komadiće nečega, slanina koja je besprijekorno hrskava ali nije niti nagorena, a kamoli spaljena i naprosto se topi u ustima, sir intenzivno žute boje i sjajnog mirisa. Ako postoji ono što zovemo food porn – to je idealan primjer. Da se vratimo samom burgeru. Opet je bio sočan baš koliko treba a komadići su bili dašak Slavonije – kobasica, isjeckana sitno i jednolično i umiješana u meso pažljivo i ravnomjerno. Samo meso je dobro posložena kombinacija nekoliko različitih komada koja uz malčice dodane masnoće nudi taj njam-njam osjećaj u ustima. Sve u svemu; hrana – palac gore!

Veliki izbor piva

Sada je trebalo to nečime i zaliti. Izbor je pao na pivo. Iskreno, ne zato što je to američki, već zato što ja volim pivo; pogotovo stvarno dobro pivo. Izbor je impozantan i trebalo mi je nekoliko minuta da se odlučim iako sam išao sa premisom da želim tu hranu zaliti sa dobrim engleskim aleom. Odluka je na koncu pala na Young’s Special London Ale. Nije jeftino, ali vrijedi. Već boja i pjena puno obećavaju. Stiglo je na stol nekoliko stupnjeva prehladno, pa sam se suzdržavao dok nije malo „prodisalo“. Ali i to je vrijedilo. Pivo je u ustima predivno nježno i kremasto, okus je istovremeno elegantan i arogantan, što iako možda zvući paradoksalno, sjajno funkcionira. Kada se malo prigrijalo, u pivu su se otvorile arome meda, kandirane korice agruma, hmelja koji daje gotovo herbalnu komponenetu (na lijep način, naravno), a sve to bez kiselosti koja „svakodnevnijim“ pivima nije strana.

Sve se to na kraju zaokružilo komadom Brownie chocolate snickersa. Ja inače nisam ljubitelj kikirikija u slasticama, ali pošto Jack Daniels Chese cake nije još bio ohlađen, odlučio sam se za nešto intenzivno i čokoladno. I nisam požalio. Kolač se sjajno nadovezao i na pivo i na meso, čokolada je bila tamna i intenzivna, nije bio presladak, kikiriki je na moje oduševljenje bio doista suptilan.

Sada razmišljam kako isprobati i ostatak menija a pritome ne dobiti na kilaži, jer ja(čini mi se, kao i svi koji doista vole hranu) uvijek moram vagati između hedonizma i uživanja na jednoj strani i kontrole štete na drugoj…